Povodom blagdana sv. Nikole imali smo prigodu razveseliti se uz našu djecu koja su nam priredila prdstavu „Izgubljeni anđeo sv. Nikole“, a održala se u Domu kulture, u Blatu, 6. prosinca 2011. u 19.00 sati.

Svetom Nikoli se ponajviše vesele djeca, a i svi oni koji se tako osjećaju negdje u dubini svoga srca. Ovaj blagdan prigoda je da darujemo jedni druge, ali isto tako da se pitamo: Je li se „sv. Nikola“ i nas sjetio? A možda smo ponekad zaslužili i šibu? Zaslužili sigurno jesmo, no budimo zahvalni da nam je sv. Nikola uvijek ne da!

Predstavu je otvorio zbor Osnovne škole Blato zajedno s učiteljicom Marijom Arnautović, nakon čega je slavlje nastavio dječji župni zbor „Stope“ i glumačka družina učenika iz naše škole: Frenk Žanetić, Frano Marinović, Ivan Mirošević, Nikolina Cetinić, Jakica Žaknić, Marija Bosnić, Ana Milat, Sara Šeparović, Andrea Kunjašić, Klara Oreb i Marija Borovina. Imali smo prigode vidjeti i male krampuse koji su se „došuljali“ blizu svih nas, ali nisu mogli ući u našu stvarnost. Predstavu su priredile Meri Milat i s. Danijela Škoro.

Sveti Nikola, koji je ovaj puta doista stigao izdaleka, „razveselio nas je do suza svojom pojavom i darivanjem“ te pokazao „kako je lijepo ako smo jedni prema druigma darežljivi, nesebični, puni dobrote i ljubavi“. U ovome nas najviše mogu poučiti topla dječja srca i zato ne zaboravimo dijete u sebi, pronađimo ga i dopustimo mu da živi. Lijepo je vidjeti izražaj dječjeg lica koje se veseli, čudi i divi svemu oko sebe. Učinimo zajedno da se nijedno takvo lice ne ugasi nego omogućimo mu da nas razveseli.

Božja djeca

Jesi li se ikada zapitao zašto nam kažu da smo Božja djeca?
Zašto baš usporedba s djetetom?

Pogledaj jedno dijete i bit će ti jasno.
Dijete je maleno, nemoćno, treba pomoć.
Dijete ne može samo živjeti niti preživjeti.
Dijete je ranjivo, lako zaplače.
Dijete treba zaštiti, treba nečiju ruku da ga vodi.
Dijete treba rasti i dozrijevati.
Dijete treba nečiju ljubav.

I ti si dijete.

A onaj koga trebaš jest tvoj Bog koji te stvorio i prvi zaželio da budeš.
Bez njega tvoj život ne može se u potpunosti razviti na ovome svijetu.
Zato zazovi Boga u svoj život i daruj mu jedan kutak svoga života.

Dijete je iskreno, dobronamjerno.
Dijete brzo prašta i sve zlo zaborvlja.
Dijete voli drugima pomagati.
Dijete ima povjerenja u druge.
Dijete ne želi drugima zlo.

Bog te s pravom naziva djetetom jer pozvan si na život ljubavi i povjerenja.
Zažmiri i zaželi biti kao dijete.
Budi dijete!

Dijete ima svoje snove koje ne razlikuje puno od svoje stvarnosti.
Zato je djetetu je sve moguće:
Živjeti u kući od pijeska, a da se ipak ne sruši,
jesti kolače od blata, a da budu ipak ukusni,
igrati se kuhačama kao da su lutke,
biti liječnik i davati injekcije bez uboda, a ipak ozdravljati svoje pacjente,
mirisati cvijet koji ne postoji, a ipak uživati u njegovom mirisu…

I ti možeš biti dijete.
U Božjim očima ti i jesi dijete.
Potrudi se ostati uvijek Božje dijete.

s. Danijela Škoro