Stope ponovo na Bonofestu 2011. u Vukovaru

Po drugi put otisnule smo se sa svoga otoka do Vukovara gdje se 6. i 7. svibnja 2011. u crkvi Sv. Filipa i Jakova održao šesti po redu Bonofest, festival duhovne glazbe za mlade. Prvu večer poslušali smo razne izvođače, a mi smo sudjelovale na drugoj festivalskoj večeri. Pjevale smo pjesmu Zauvijek ljubi me koju je napisala Ana Žuvela, naša članica. Festival nije bio natjecateljskog karaktera nego revijalnog te smo uz opuštenu atmosferu uživale u ljepoti zajedništva i druženja. Posjetile smo znamenita i sveta mjesta Vukovara moleći se za sve one koji su prošli svoju kalvariju za Vukovar. Uvijek nas iznova potresu ova mjesta te poželimo da se ona nikada ne zaborave i ostanu trajno sačuvana u našem srcu i svih generacija iza nas. Voliti Vukovar znači voliti svoju domovinu.

Upoznale smo i susrele mnogo novih osoba, a svoje misli obogatili smo i ponekim stihovima koje je napisao Siniša Glavašević te ih želimo podijeliti s vama: Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još malo mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac-netko je jednostavno sve ukrao, jer, kako objasniti da ni sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad-to ste vi. 

Mnogih, nažalost, nema među nama, a oni koji su preživjeli ove strahote neka nam budu izvor i poticaj obnavljanja ljubavi prema našoj domovini.

Zahvalna srca pamtit ćemo ove događaje, a posebno želimo zahvaliti svim našim dobročiniteljima koji su se i ovaj put iskazali i omogućili nam ovo putovanje: naša župa Svih svetih, Općina Blato, Srednja škola Blato, Radež d.d., Ljekarna Blato, Vodovod d.o.o., Konstruktor hotina d.o.o., Autotrans Rijeka.

s. Danijela Škoro